Osećam potrebu da ovog puta napišem jednu tekstualnu celinu koja će, nadam se, biti smislena i razumljiva.
Dakle, svedoci smo jednog vremena koje je doživelo totalni sunovrat i u kome je sistem vrednosti svake vrste izrazito uzburkan (da ne kažemo poremećen) i ne mogu da ne primetim da se sve više u kontekstu sa muško-ženskim odnosima, ali i bilo kojim drugim poteškoćama u životu, propagira "gašenje" osećanja te "trezveno uključivanje mozga" a sve u cilju "preživljavanja".
Molim Vas da probate da razumete da je to pogrešno i da nam je, kao ljudskoj vrsti, prosto DATO da osećamo. Jedan od glavnih uzroka depresije je upravo ćutanje i nepričanje o onome što mislimo i osećamo. Veliki procenat bolesti dolazi zapravo od osećaja - od "muke" koju držimo u sebi.
Satkani smo od osećanja i prirodno je da budemo i srećni i tužni i da nas boli i da budemo ljuti i da reagujemo ishitreno, itd. ali je isto tako prirodno i da razmišljamo i uključujemo racio u svim situacijama u svakodnevnom životu.
Molim Vas nemojte nasilno prekidati vezu između Vašeg srca i uma samo zato što društvene norme i konvencije to kažu, jer to dvoje čine celinu koja savršeno funkcioniše, sa svim svojim nesavršenostima. Sa druge strane [ OVO SE NAROČITO ODNOSI NA MLADE DEVOJKE] molim Vas da radite na sebi, da ako već niste - probate da (naučite da) volite sebe, da shvatite da je u životu najvažniji unutrašnji mir i osvešćenost, kao i balans u svemu što se radi, a samim tim i balans između Srca i Uma. Samo tako doći ćete sebi, a ako nikada od sebe niste ni otišle - osiguraćete se da do toga nikada ne dođe.
Dvaput merite a [ni]jednom secite.
Mislite o tome.
Šaljem ljubav!
A.A.