Mnogi su opevali zagrljaje i sam čin grljenja vezali za ljubav između dvoje ljudi, ali šta da je Čola rekao: "𝗡𝗲 𝗺𝗼𝗿𝗮š 𝗺𝗶 𝗻𝗶š𝘁𝗮 𝗿𝗲ć𝗶, 𝘀𝘃𝗼𝗷𝘂 𝗽𝗿𝗼š𝗹𝗼𝘀𝘁, 𝘀𝘃𝗼𝗷𝗲 𝗶𝗺𝗲, 𝗮𝗸𝗼 ć𝗲 𝘁𝗶 𝗯𝗶𝘁𝗶 𝗹𝗮𝗸š𝗲, 𝘇𝗮𝗴𝗿𝗹𝗶 𝗦𝗘"? Ili da je Gordana Stoićević otpevala: "𝗭𝗮𝗴𝗿𝗹𝗶 𝘀𝗲 𝘁𝗶, 𝗶 𝗼𝗽𝗿𝗼𝘀𝘁𝗶 𝘀(𝗲𝗯)𝗶"? Ili da "Reka" grupe Tap 011 poručuje: "𝗭𝗮𝗴𝗿𝗹𝗶 𝗦𝗘 𝘀𝗮𝗱, 𝘁𝘂 𝗼𝘀𝘁𝗮𝗻𝗶, 𝗱𝗲𝗼 𝗦𝗩𝗢𝗚𝗔 𝘀𝗿𝗰𝗮 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗮𝗻𝗶"? A da je, pak, Goca i u svom singlu otpevala: "𝗭𝗮𝗴𝗿𝗹𝗶, 𝘀𝗮𝗱 𝗦𝗘 𝗷𝗮𝗸𝗼 𝘇𝗮𝗴𝗿𝗹𝗶"?
Da li bismo tada, možda, češće pribegavali samogrlju? 𝗦𝗮𝗺𝗼𝗴𝗿𝗹𝗷𝗲. 🤔 Hajde da uvedemo tu reč kao novu frazu za dolaženje sebi, m? Kad već postoji samoljublje, neka bude i samogrlje!

Psihologija kaže da nežni zagrljaj gradi poverenje i osećaj sigurnosti, da može odmah povećati nivo oksitocina, koji umanjuje osećaj usamljenosti, izolacije i ljutnje, podiže nivo serotonina, pa time i raspoloženja i osećaja sreće. Zagrljaji jačaju imunitet, opuštaju mišiće, oslobađaju telo od napetosti, mogu umanjiti bol tako što povećavaju cirkulaciju u mekim tkivima, umiruju nervni sistem. Grljenje pojačava samopouzdanje. Od našeg rođenja, dodir članova porodice govori nam da smo voljeni. Taj stimulans, koji nam ojačava samopoštovanje u našim ranim godinama, ostaje ukorenjen u nervnom sistemu i kada odrastemo. Zagrljaji naših mama i tata dok smo odrastali ostaju utisnuti na ćelijskom nivou. Zagrljaji su, dakle, povezani sa našom sposobnošću da volimo sebe.

Zato se zagrlite. Čvrsto. Oprostite Sebi. Čuvajte Sebe. Pazite Sebe. Poštujte. Negujte. Zalivajte. Mazite. Volite. Volite. Volite. Volite. Volite. I ne dajte Sebi da odete od Sebe. Nikada.

Šaljem ljubav!
A.A.